Dragana Jurišić: Trebaš pet budala da se situacija otme kontroli

U novoj epizodi podcasta U kontru sa Draganom Markovinom gostuje fotografkinja, umjetnica i filmska autorica Dragana Jurišić. Ona i Dragan Markovina razgovarali su o Jugoslaviji, njenom raspadu, ličnim i porodičnim iskustvima, odlascima i povratcima, ali i o tome kako se kroz fotografiju i film može pokušati razumjeti prostor koji je duboko obilježio njihove živote.

Njihova komunikacija počela je prije više od deset godina, nakon objavljivanja Draganine knjige i fotoeseja „Yu: Lost Country“, nastalog kroz putovanje po prostoru nekadašnje zajedničke zemlje. Razgovor se zato vratio i na motive zbog kojih je krenula na to putovanje, na knjigu Rebecce West „Crno janje i soko sivi“, ali i na način na koji su joj zemlje i sredine bivše Jugoslavije tada izgledale, sa svim svojim razlikama i sličnostima.

Jedan dio razgovora posvećen je Slavonskom i Bosanskom Brodu, gradovima koji su prije rata bili snažno povezani, a koje su rat i poslijeratne migracije duboko promijenili. Jurišić govorila je o svom odlasku iz Slavonskog Broda u Irsku, o iskustvu kada joj je jedan hrvatski vojnik zamjerio na „srpskom“ imenu, ali i o vlastitoj porodičnoj priči. Odrasla je u hrvatsko-srpskom braku, stan joj je pogodila granata, dok je njen otac imao otvoren sukob sa svojim ocem, izrazitim nacionalistom.

Razgovor ih je potom odveo prema Bosanskoj Posavini, masovnom odlasku Hrvata iz tog kraja i pitanju povratka. Draganin djed i stric bili su među rijetkima koji su se nakon rata vratili u Bosanski Brod.

Posebno mjesto u razgovoru zauzima Bijeljina i priča o Hariju Džeksonu, odnosno Aljoši Musliju, čovjeku koji je u tom gradu držao fotografsku radnju i snimao lokalne westerne. Na njega je Draganu uputio njen otac, a istraživanje njegove priče kasnije je preraslo u film “Balkanski kauboj“ s kojim je došla na sarajevski festival.

Ona i Dragan Markovina razgovarali su i o životu u Irskoj, odnosima u Sjevernoj Irskoj, mogućem povratku, njenom prelasku iz fotografije u film i temama kojima se planira baviti u budućem radu.

Jurišić pripada generaciji ljudi koji su svoje duhovno i intelektualno formiranje prošli u Jugoslaviji, a potom otišli jer nisu mogli prihvatiti novonastale podjele. Ipak, njen umjetnički rad već godinama svjedoči o potrebi da se tim prostorima vraća, da ih ponovo istražuje i pokušava razumjeti.